GRADNJA TVORNICE ŠPIRITA

Koristeći – osobito iza regulacije korita Save 1842. i gradnje željezničke pruge Zidani Most Zagreb-Sisak 1862. - prednosti značajnoga prometnoga raskršća i procvata obrta i trgovine, drevni se Sisak iza I. svjetskoga rata postupno preobražavao i u industrijsko središte. Uz gospodarski je rast, broj stanovnika s 4.000 do 1931. povećan na gotovo 11.000. Prvim pivovarama, ciglanama, pilanama, mlinovima, utemeljenim u drugoj polovici 19. stoljeća, i tvornici tanina, pridružuje se zametak još jedne gospodarske djelatnosti. Sisački su zadrugari predzadnje ratne godine s devet zaposlenih utemeljili rakijsku destileriju, preteču do danas znane prehrambene industrije. Došavši 1919. u novo obitavalište, , dinamičan razvojni zamah novoj industrijskoj grani udahnjuje umirovljeni carsko-kraljevski dopukovnik i bivši zapovjednik Rijeke, podrijetlom iz Ostrovice kod Gospića, Petar Teslić (1883.- 1936.). Otvorivši 1920. svoju trgovinu žitom i alkoholom, neprestance ulaže kapital u nove projekte. Postupno, tijekom deseljeća i pol, postaje tvorac (za ondašnje prilike) pravog prehrambenog kombinata, u kojem će povremeno raditi i do 200 zaposlenika. Za ono vrijeme svi su dobro zarađivali, te osobnim marom industrijalca dobili prigodu da zajmovima tvrtke podignu obiteljske domove. Na samim počecima Petar Teslić ubrzano proširuje poslove i otvara destilerije u Sisku, Kozarcu i Brčkom, da bi potom otkupio i Pecaru d.d. sisačkih akcionara. Sposobni je trgovac i poduzetnik 1922. na današnjoj lokaciji tvornice (tik uz kolosijeke, sjeverno od željezničkoga kolodvora i nadomak kupske riječne luke) otpočeo gradnju rafinerije špirita. U redovnu je proizvodnju nova tvornica puštena 1925.godine. Redaju se velepecara rakije, pogoni špirita, konjaka, ruma i likera, ugljične kiseline, potaše i kvasca. I sve to s temeljnom zadaćom osiguranja neovisnosti o drugim dobavljačima i poslovnom filozofijom da i nusprodukti mogu dati nove proizvode i, dakako, profit. Osim špirita, kojeg je kao alkohol tehničke i medicinske namjene od 1925. do 1941. godine producirano preko 4 milijuna hektolitara, Teslićeve tvornice vrlo brzo po francuskim recepturama proizvode godišnje i do 310.000 litara kvalitetnih, vrlo traženih likera. Svoje produkte Tvornica likera «Teslić» na osobito atraktivnim štandovima predstavlja posjetiteljima Zagrebačkoga zbora (velesajma) i većini drugih gospodarskih smotri diljem Kraljevine Jugoslavije. Prije osamdest godina, na Osječkoj je izložbi za likere tvrtka dobila zlatnu kolajnu, dok je na Beogradskim likerskim noćima, potkraj prosinca, Teslić četiri dana pića nudio besplatno. I danas se u pismohranu tvornice čuvaju idejna, likovno-grafička rješenja etiketa za rum, konjak i likere sa stiliziranim zaštitnim znakom trokrakog sisačkog Staroga grada. Prema zapisima dugogodišnjeg direktora Teslićevih tvornica, Ferde Gabouta, tvrtka je u međuratnom razdoblju imala oko devet tisuća stalnih kupaca.

SPORA PORATNA MODERNIZACIJA TESLIĆEVIH POGONA

Poslije iznenadne smrti poduzetnoga kapitalista Petra Teslića, od 1936. do 1941., slabi razvojna ekspanzija njegova industrijskoga imperija. Zahvaljujući obilju sačuvane arhivske građe i sustavnom istraživačkom radu Mire Kolar Dimitrijević o međuratnom razvoju sisačke industrije, već potkraj 1945. godine, pokrenut postupak nacionalizacije Teslićevih pogona. Čitav kompleks od 40 proizvodnih, skladišnih i uredskih objekata na površini 25.000 četvornih metara - otad se naziva Industrijom vrenja Sisak i zapošljava više od 300 djelatnika. Bilo je to poratno vrijeme obnove, manjka zamjenskih rezervnih dijelova strojnoga parka, sirovina i neophodnih kadrova. Prije šest desetljeća, optimalni su proizvodni kapaciteti bili: 8.000 hektolitara špirita, po tisuću litara likera i ugljične kiseline, dvije tone kvasca i pola tone potaše dnevno.

NOVO IME "SEGESTICA"

Rujna 1950., kad je Industrija vrenja iz državnoga prenesena u radničko vlasništvo, vrijednost osnovnih sredstava tvrtke bila je 23 milijuna tadašnjih dinara, dok je za redovno poslovanje raspolagala s 19,6 milijuna dinara.. U narednom desetgodišnjem razdoblju tvrtka oslonjena na vlastitu dobit prolazi nove razvojne i investicijske, pa i ustrojbene mijene. Kratkoročni i dugoročniji planovi, stoga, bili su usredotočeni na pojačano investiranje, povećanje produkcije i povratak stečenoga doratnog ugleda tvrtke na jugoslavenskom tržištu Siska. Gradski narodni odbor Siska u ožujku 1953. firmi mijenja ime iz Industrije vrenja u "Segesticu" Sisak, a 1954. pokušava obnoviti bogatu međuratnu tradiciju sisačkoga pivarstva. Donesena je i odluka o gradnji pivovare, ali do realizacije projekta ipak nije došlo. Dok je 1958. godine zaustavljena potražnja špirita, a s njome i razvojno-investicijski polet poduzeća, od 60-ih se u "Segestici" bilježi uspon proizvodnje i poslovnih rezultata. Nositelji takvih kretanja svakako su pogoni jakih alkoholnih pića i kvasca. Godine 1966., prilikom registracije u privrednom sudu, "Segestica" svom nazivu dodaje i podatak "proizvodnja i promet prehrambenih proizvoda". Usprkos svim proizvodnim, financijskim i tržišnim problemima, do 1966. tvornica bilježi zapažene uspjehe i postaje nositelj općinske privredne nagrade, a dvije godine kasnije i Nagrade «22. lipnja». Prema sačuvanim bilancama, godišnja je produkcija špirita od 1966. veća od 4 milijuna hektolitara, da bi 1970. premašila brojku od 5 milijuna hektolitara. Slično je i s pekarskim, konzumnim i stočnim kvascem, koji 1970 premašuje 1.500 tona, alkoholnim pićima, kojih je 1966. proizvedeno 3,3 milijuna litara, octom s 1,1 milijun litara, 631 tonom ugljične kiseline ili pak 5,3 milijuna litara bezalkoholnih, osvježavajućih pića ponuđenih tržištu 1970. godine.

INTEGRACIJA S "PODRAVKOM"

Od 1970. do početka 1973. godine ukupni gubici tvrtke narasli su na 10,5 milijuna dinara. Polovicom 1972. stanje postaje kritično, pa je Okružni privredni sud kao krajnji za rok podmirenja dugovanja odredio početak prosinca. To se razdoblje s pravom drži najtežom krizom "Segestice", koju je polovicom 1972. napustila čitava rukovodna garnitura. Kreditna banka Zagreb, kao glavni vjerovnik, pak, prihvatila je sudjelovanje u sanaciji stanja, ali uz uvjet da se "Segestica" integrira s nekim jačim sustavom prehrambene industrije. U fotelji direktora od lipnja 1972. bio je dipl.ecc. Petar Obradović, koji se svojski zauzeo za sanaciju "Segestice". On je, zajedno s rukovodnom ekipom izraslom u tvornici, zaustavio negativan trogodišnji trend gomilanja gubitaka. Uz racionalniju proizvodnju i ponešto smanjen fizički obujam proizvodnje, poslovna je 1973. završena s ostatkom dohotka od 1,4 milijuna dinara. Već 1974. ukupan je prihod "Segestice" veći 65 posto, a fizički obujam produkcije 30 posto (proizvedeno je 11,3 milijuna litara različitih proizvoda), dok je dobit iznosila 8,6 milijuna dinara.Te, prijelomne godine, nastojanjima veće produktivnosti i kvalitete, pridodaje i specijalizaciju asortimana, kojem je nositelj i sinonim pogon jakih alkoholnih pića (u ukupnom prihodu 1973. sudjeluje s 58,4 posto). Afirmaciju tada doživljava i program bezalkoholnih pića, a prate ga žesta, ocat i kvasac. Zbog niske produktivnosti i slabe kvalitete, proizvodnja kvasca napušta se u Sisku još 1976. godine. Do 1978. već je izgrađen suvremeni skladišni prostor, a ulagano je i u pogone JAP-a i BAP-a (jakih i bezalkoholnih pića).

PREKRETNICA U PRILAGODBI ASORTIMANA

"Program aktivnosti", dokument je u Koprivnici pripremljen za Radnički savjet "Segestice" u kojem se akcentuirala potreba punoga angažmana svih zaposlenih, povezujući strateško planiranje proizvodnje u organskoj vezi s marketinškom koncepcijom istraživanja i odjeka zahtjeva tržišta. "Podravkini" su planeri za to srednjoročje zacrtali udvostručenje proizvodnje i realizacije, uza maksimiranje profita. Inzistiralo se na poboljšanju kvalitete proizvoda, povećanju proizvodnje i plasmana, te na redizajnu ambalaže. Štoviše, 1987., godinu velike sportske manifestacije "Univerzijade", proglašavaju godinom prilagodbe asortimana u jakim alkoholnim pićima. Vodećem proizvodu, votki "Trojka", pridaje se posebna pozornost. Najavljuje se godišnja produkcija od 2 milijuna litara i mogućnost izvoza. U nastavku se za "Eminent" traže bolja rješenja ambalaže i veći plasman, a za "Belot", na tržištu prihvaćenu zamjenu "Brandy specijala", ustrajavanje na poboljšavanju kvalitete. Planski razvojni dokument toga vremena spominje i nedostatak vlastite sirovinske osnove (voćnjaka i vinograda), te očigledne tržišne zahtjeve za produkcijom prirodne rakije "Viljamovke" ili "Banovinske šljivovice". Budući da je na tržištu osjetan pad interesa kupaca za proizvode na bazi špirita, planeri SOUR-a i "Segestice" zalažu se za veću zastupljenost prirodnih pića u paleti proizvoda sisačke tvornice, osobito osam vrsta sirupa i doypack sokova (gazirani sokovi s 15 godina starih linija u Sisku startali su 1968., a nešto kasnije pasterizirani doypack-sokovi). Godine 1988., sirupi "Segestice" prerastaju u vodeći proizvodni program i glavnu tržišnu marku, a godišnja je produkcija oko 4 milijuna litara sirupa. Stoga će marketinški stručnjaci težište djelovanja usmjeravati prema redovitu sudjelovanju na sajamskim i specijaliziranim izložbama (tvornica je dobitnik brojnih vrhunskih priznanja za kvalitetu i dizajn, mnogih medalja i plaketa u zemlji i inozemstvu), dok će u području plasmana žestokih pića, uz već spomenuto, reklamnim uzorcima sisačke proizvode približavati kupcima. Slična su bila i razmišljanja o octu: potrebna je veća i viševrsna produkcija, te osmišljavanje proizvodnje jabučnoga octa. Preduvjet tome svakako je investicija u acetator i nužan skladišni prostor. U području transporta, skladištenja i otpreme robe, planeri su se pozabavili tzv. Euro-paletama, te racioniranjem tih radnih operacija, dok su u energetici ustvrdili potrebu nabavke dvaju kotlova (kapaciteta 3 i 10 tona pare na sat). Odlukom Podravke o prodaji "Segestice", Siščani su dobili priliku da postanu mali dioničari i vlasnici svojeg poduzeća.